Mrezni Pretrazivac

Opet o svijećama ....

 ... Znate li kako je to
kad  se  u poslu vežete uz ljude,
pa vam odjednom ode ...

Posao koji radim  uz  one  ugodne ima i mnoštvo   (nazovimo ih tako) neugodnih  strana ...
Voziš ljude  na dijalizu  svakodnevno  ili svakog drugog dana i nekako se  povežete, sprijateljite  ....
ponekad osjećaš  njihove boli, ponekad  čuješ njihove strahove koje kriju i od sebe samih ....

.... Eto  ja sam sticajem okolnosti upoznao  jednu grupu ljudi  kojima život ovisi  o dijalizi  ... donekle  i o mojoj  točnosti  .... ljudi  su prije bili voženi vozilima hitne pomoći ... voženi su u prljavim vozilima, sjedili na drvenim klupicama  ... tretirali su ih kao  zadnje smeće  ... kasnili im  .... 
Voženi su u zagušljivim autima, bez klime ... recimo da ponekad nije bilo ljudski  ....

Neugodno se osjećaš kad na male sitnice koje su ustvari dio tvoje profesije i sastavni dio  tvog kućnog odgoja, ti ljudi reagiraju beskrajnom zahvalnošću .... pa se stvarno pitaš kako su ih oni prije vozili  ....

Navikneš se čak i na onaj specifični miris, pomalo neugodan koji ostaje  u kombiju nakon njih  .... i onda  ... kad ti sve to postane  prirodno i normalno .... kad ih slušaš  danima kako i o čemu pričaju ... sudjeluješ u njihovim  razgovorima ... mislima ... netko od njih  jednostavno  nestane  ... ugasi se  kao svijeća .... raspline se ....  

Mislite li da vam je teško u životu?
Mislite li da vam se bog  sveti?
Mislite li da nema pravde?

Pogledajte ljude koji idu na dijalizu  po dvadeset  godina .... kože  poput pergamenta, kostiju slabih i poroznih, ovisnih  o onom stroju i dobroj volji  ljudi koji ih održavaju na životu ...

Pogledajte te ljude ... ponekad su tako puni života i vedrine  da me je sram i pomisliti da je meni išta teško u životu ....

No život ide dalje i treba  se okrenuti budućnosti a prošlosti se samo sjećati ...

Zbogom, Štef i neka ti sa  one druge strane  bude lakše.
Zbogom Štef, bio si odličan suputnik i vođa puta ...

objavio mrezni pretrazivac u 30. kolovoz 2007 10:28:00 | 1 komentara

Evolucija žena ...

Kava  sa šlagom je za sve one  koji se potencijalno mogu iznervirati  mojom pričom ....

"Mi žene smo evoluirale, pa shvaćamo neke bitne stvari u životu muškarca" - reče jutros jedna radio voditeljica  ....

... Nekad  davno u bivšoj državi  postojala je jedna specifična vrsta  galeba ... danas  izumrli  ....

Danima a ponekad i mjesecima  prije  neke važne utakmice  galebovi su pripremali teren  i dogovarali kave  i "pomaganje  pri pomicanju ormara" ... na dan  utakmice  grad je bio ispunjen  ženama  koje su same, besciljno hodale gradom  ... čvrsto stisnute usne, izgubljeni pogled, besciljno razgledavanje izloga ... odavalo je ženu čiji muž, dečko ili što li već  gleda tekmu ili je na tekmi  i nije svjestan  što se  zbiva  u njoj  ....

Naš galeb na putu do  neke  unaprijed dogovorene kave  uočava  ženu u "žutoj minuti"  ... staje .... nudi prijevoz i razgovor ... beskrajno šarmantan, beskrajno jebežljiv i beskrajno  drzak  .... ona, slaba  kakva je  ... u fazi nekada zvanoj "žuta minuta" .... sjeda ... istresa  dušu ... priča o svemu   .... sa totalnim strancem  .... on se istresa  u nju  ... i pri tome ona  sadistički uživa  jer ... "kako je to dobra utakmica bila" ...

- No, to je bilo nekad davno dok  se znalo  tko kamo pripada  i što se zbiva kad se zbiva  ... danas  su žene evoluirale ... na koji način ? ....

- Izumrla vrsta galebova  više ne postoji, no žene su evoluirale  i znaju  da je njihovim muškarcima jako važna utakmica i puštaju ih na utakmice  i neka uživaju  ... no  žena je evoluirala  i ona se isto tako bavi sportom  .... najboljim sportom  za njeno samopouzdanje  ... najboljim sportom  za njen  ten  i ženstvenost  ....  

- Danas u doba kad su žene evoluirale  ... nazivaju  prijateljice  i traže telefonski broj  onoga  dečka koji je njoj premještao ormare  zadnji puta .... već  na prvom susretu timova dogovaraju  za vrijeme  uzvratne utakmice, čašicu razgovora o načinu peglanja  različitih materijala ...

- Da  žene su evoluirale i svojom evolucijom istrijebile Galebove koji su krstarili  pustim gradskim ulicama u mnogim ženama  pomagali i nudili rame a i još ponešto za olakšanje ....

- Da žene su evoluirale i pri evoluciji izgubili  ono famozno stanje  zvano "žuta minuta" .... (možda su je  transformirale  u lošiju inačicu  zvanu  PMS), kad si mogao  očekivati  da je možeš nagovoriti na svakojake ludosti  ....

No, nebitno ... bitno je samo to da se žene čak i tako evoluirane  vole baviti sportom  ....
Predosjećam  da će u dogledno vrijeme  netko napokon predložiti  sport zvan sex kao olimpijsku disciplinu   .....

objavio mrezni pretrazivac u 29. kolovoz 2007 13:23:00 | 1 komentara

Mirela i Sanja

U svijetlu farova vidio sam
nogu u zraku, nogu doobru
u uskoj nogavici traperica koja je završavala u bijeloj polučizmici.

Prikočio sam, samo da bih odmjerio mjesto gdje se ta noga spaja s drugom, a potom i ostatak nečega sto mi se činilo zgodnom ženom, a k tome i dovoljno promrzlom i supijanom da bih je nagovorio na grijeh.

Stajale su tamo u 3 ujutro, promrzle, supijane i nasmijane... Mirela i Sanja ... Mirela ciganka, visoka oko 165, stražnjice prčaste i kočoperne.
Život joj nije još počeo ostavljati tragove po tijelu.

Sanja, sušta suprotnost, plava, blijeda, poviša i malo nezgrapna djevojka.

Stao sam, ututnjale su unutra uz kikot i cvokotanje.
"Pali grijanje do daske" rekla je jedna, našto je druga dodala - i neka puše jako, jako.

- "Odakle, cure?  
I dokle?"

- Oćeš nas voziti u dubravu? A idemo s posla.
- S posla? Kakvog sada posla? (pravim se bedast)
"Jebo te, a što misliš s kakvog posla ..." 

- I kako ste prošle večeras?
- Nikako, niti jedna jedina mušterija .... a bogme sam se uželjela kurca .... ustvari obadvije smo željne .... kaže Mirela uz širok osmjeh.

- Kako to željne ... nije mi jasno ... pa imate nekoga, bar makroa ako nema mušterija ...
Ipak... uspjele su me uvjeriti da su željne :)
sexa ... naravno, logika nastupa: "Dakle cure - ja sad vas odvezem doma i vi meni ne biste naplatile za sex?"

- "Jebo te ... kaj si lud ... kako ti ne bi naplatila?"
- Pa lijepo si rekla da ste željne sexa ... ja vas vozim doma .... em sam i ja željan sexa, em vam štedim par sto kuna koje bi za taxi platile... I eto ono u znak zahvalnosti  vi meni ne biste naplatile za sex ...

- "A jel' svi troje?" upadne Sanja
- Aj ti nas dovezi doma, skuhat ćemo kavu, plati bar jednoj i fukaj obadvije .... opet je prekida Mirela ....

Pretpostavljam da sam i u polumraku izgledao bedasto, otvorenih usta od zaprepaštenja, jer tako nešto se stvarno rijetko događa u životima prosječnih muškaraca .... valjda ....

Smijale su mi se tako slatko da sam čak u jednom trenutku osjetio ljutnju .... mislim se ... ne, ovo nije istina ... one mene zajebavaju ... ovo se ne događa stvarno ... sad će me navući pa ismijati .... ili još gore sad će biti pljačka .....

...
- Mislite li da je moguće  napisati  ovakvu priču a da ona ne bude dio stvarnog događaja?
- Mislite li da supruge, kad pročitaju ovakve priče iz "pera"  svojih zakonitih, ne pomisle: "je  li kurvin sin to stvarno napravio?" ....
- Mislite  li uopće išta  osim  zašto je priča nezavršena :) .... nezavršena je s razlogom  ....

Ako napišem  ovako nešto  ... znači li to da  imam takvu želju  ili  možda da sam to ostvario  ....

Imam još jedno  pitanje  na koje bih volio da mi netko od ovih rijetkih koji komentiraju, odgovori : Što  razmišlja žena koja je trudna  6 mjeseci  i ide s drugim na sex?
-Želja?
-Potreba?
-Osveta?
...  ili kako mi rekoše neke pametne  žene: HORMONI .....

Je li moguće  da je žena u trudnoći toliko podložna hormonima  i da je  tako  lako "nagovorljiva" na jednokratni sex u automobilu?

objavio mrezni pretrazivac u 28. kolovoz 2007 14:12:00 | 5 komentara

Zašto žene vrište u sexu? ....

Zastao je u pola pokreta  .... zamrznuta slika  njega  sa zavjesom u ruci, na pola puta do vlažnog od sexa, mlohavoga pimpeka koji čeka ritualno brisanje ..... 

Njene  oči su u nevjerici kazivale:
"Nećeš valjda, pa tek sam ih oprala?" ....
(tad  mu je najveći užitak, onako meke i mirišljave oprane u omekšivaću) ...

Dok su usne uobličavale vrisak ... u magnovenju je shvatio da izlaza nema jer ona ljubomorno čuva svoje zavjese svježe oprane ...

Odlučio je ovoga puta izbjeći ceremonijalno brisanje pimpeka  o zavjesu nakon sexa i uskratiti susjedima mogućnost ogovarnja kako je ona opet imala urnebesni sex ....

Nekako je predosjećao da bi moglo imati i nepoželjne  posljedice.

Samo se  lagano nasmješio i rekao: "Ma neću što se  bojiš .... šalim se"

Njoj se mozaik u glavi počeo slagati i preslagivati brzinom svjetlosti .... ne znajući da li da se smije ili da zaplače  nad svojom glupošću ... nasmijala se i rekla idi  dovraga .... vrištati ću i ne moraš brisati ga  ....

A sve je počelo  iz vica ....u društvu se razgovaralo o izrekama i navikama  .... pa se prešlo na  ljubav i ljubavnike  i tko je kakav ljubavnik   .... gdje je on u jednom trenutku  izjavio: "Uz mene svaka žena vrišti bar 5 minuta  nakon sexa" .... u trenutku kad su se sve oči okrenule k njemu sa podsmješljivim izrazom  .... nadodao je: nakon što pimpeka obrišem u zavjesu .... provala smijeha  pratila je njegov štos, ali njegov kreativni crv  nije nekako bio zadovoljan da se sve završi samo na tome  ....

Pitao ih  je  dok se u glavi rađala paklena  zamisao, znate li kako se od brisanja  pimpeka  u zavjese  radi umjetnost?

- Napisao  je na salveti: "Zastao je u pola pokreta  .... zamrznuta slika  njega  sa zavjesom u ruci, na pola puta do vlažnog od sexa, mlohavoga pimpeka koji čeka ritualno brisanje ..... " 

Svi su pročitali  i blagonaklono se nasmiješili .... i pomislili  eto ga, ponovno smo u novoj priči  ..... odakle li samo crpi tu nepresušnu inspiraciju  ....

No njemu je  u glavi bujao  savršeni  plan  .... i rekao je na glas: "Tko se želi  okladiti  da ću unutar 6 mjeseci od brisanja pimpeka  o zavjesu  učiniti umjetnost?" ....

Nitko se nije usudio  prihvatiti  okladu ali ipak ... rekli su  ... no, dobro  ... imaš  večeru  na mjestu koje odabereš i koju ćemo mi platiti ukoliko  se to dogodi ...

Susreo  je susjedu  sa  istog kata u liftu ....  ljubazno joj pomogao  pri otvaranju vrata  da može onako  punih  ruku ući u lift ... riječ po riječ  i sklopili su malo više od površnog poznanstva ....

Znao je da je sama,  razvedena ... potrudio se  oko nje  punih dva tjedna dok ga nije pozvala na kavu  u večernjim satima .... naravno, odrasli su ljudi 8bar ona) i sex je bio neminovan  .... nebitno je za priču, kakav je sex  bio .... no ... imala je najljepše  i najmekanije  zavjese sa naročitim užitkom je obrisao  pimpeka  u te predivne zavjese, dok je ona kroz smijeh vrištala: "ŽIVOTINJO, ODGRIST ĆU TI TAJ TVOJ JEBENI KURAC" .....

Slučaj je htio  da je susjeda sa kata ispod  u tim trenucima  bila sama  i osamljena i patila je od nesanice .... slušajući vriskove sa kata iznad  pomislila je da tog čovjeka  možda vrijedi dovući u krevet, smjestila se uz vrata  i pratila kroz špijunku zbivanja ... no onda je shvatila  da  postoji lift  i da uzalud gleda  tu ... izašla je vani  u pravom trenutku  da vidi  susjeda kako se sa smješkom  okreće od vrata .....

U narednih nekoliko  dana  zgrada  je bila  mirna bez vriskova no onda je susjeda  srela susjeda  i zamolila ga ako bi joj možda mogao pomoći oko  .... nečeg .... naravno  uzgajajući dobrosusjedske odnose ... on je pristao (u sebi se  smješkao  vučjim osmjehom) .... nije prošlo  više od pola sata  već su razbacali  odjeću po cijelom stanu  .... no  igrom slučaja sa ovom susjedom  nije bilo potrebe  umjetno izazivati vriskove  ... ovu su čuli i u zgradi  preko puta  .... 

Izlazeći  iz stana još zadihan  i oznojen  ... znao je da iza svake špijunke  ima po jedno oko  koje ga prati  i upija njegov lik ne bi li ga zapamtili  ....

Dva mjeseca su se vriskovi  čuli  iz noći u noć  cijela zgrada se pitala  kod koje će noćas i što će biti kad  ispuca sve slobodne i razvedene ....  muževi su se krišom sastajali  i nagovarali jedan drugoga da ga sačekaju  noću na stubištu i prebiju kakvom letvom u mraku  ... jer i njihove žene su slušale vriskove iz noći u noć  i sažaljivo gledale svoje muževe ...

A vriskovi su se  orili i ponavljali  .... glasale su se  razvedene, udovice, slobodne čak i one tri gospođe kojima su muževi stalno  u inozemstvu  .... jedna je vikala "Ne, ne tu" druga pak je vrištala  u falsetu: "Znala sam, znala" treća je opetovano ponavljala  prijetnju o odgrizanju  kite  i tako .... no činjenica je bila da je četvrti mjesec morao proširiti djelokrug rada i tako je dospio  u susjedni  kvart  a legenda o susjedu jebaču se stvarala ...

Nakon 6 mjeseci susjeda je susjedu pitala  za njenog  jebača od prošle noći  a ova je sa smješkog  odgovarala: "Mogu te upoznati ako želiš" i  zagonetno se smješkala, jer je znala  da će  i ta vrištati kao i sve one prije nje kad shvate u čemu je poanta ....

Čovjek je od najobičnijeg svinjskog brisanja pimpeka u zavjesu učinio umjetnost ...  učinio je da nijedna od njih ne bi ni pod prijetnjom smrću priznala zbog čega  je vrištala proteklu noć i ostavljala je susjedama  da same otkriju isto to  i da ga preporuče dalje  ......

objavio mrezni pretrazivac u 23. kolovoz 2007 10:38:00 | 10 komentara

Proljetni vikend zapisi jednog luzera ... (retrospektiva)

Ne tako davno, prije 4-5 godina, pisao sam o "Vikend  Luzerstvu" ... zanima me koliko je to aktualno iz ove današnje perspektive?

Vikend... većini ljudi služe kao dani za odmor... izlasci... tulumi... sklapanje novih poznanstava ....

Jedan mali dio čovječanstva koristi vikende, kao dane kad zbraja sve svoje promašaje i gubitke tijekom radnog tjedna ...

Meni osobno vikendi su već dugi niz godina najgori
i najteži dani tjedna ...

 
-Petak ... još se radi, pa se nekako i to pregrmi...
-Subota ... ponekad radna, češće dosadna ... prolazi u pokušajima pronalaženja društva...
-Nedjelja .... najgori dan u godini ... razmišljanje o svim svojim poluidiotskim potezima, pokušajima, razmišljanjima ...

 
Što bi čovjeku trebalo da bi se osjećao dobro i ugodno ... društvo ... čovjek je ipak "društvena životinja" ... ekipica u kojoj će se osjećati dobrodošao ... ekipica koja može pomoći da ne širi "odbojnost oko sebe" ....  

No... problem je ... ako ne voliš ni sam sebe ... kako da te drugi vole... i vječna dilema i vječno pitanje ... "Zašto me ne vole?" ...
Pobogu čovječe... ne može te nitko voljeti dok ne zavoliš sam sebe, dok ne shvatiš da si to što jesi i prihvatiš samog sebe... tek onda možeš očekivati od drugih da te prihvate ...

Teško je ... iz tjedna u tjedan, iz vikenda u vikend, truditi se prilagoditi ljudima, svijetu .... sjediti među ljudima koji se iskreno i od srca smiju ...
a istovremeno dok im pričaš viceve ... tvoje oči su tužne, zamišljene, srce nije tu s njima ... negdje je daleko ... pričaš, nasmijavaš ih, a misli su ti negdje miljama daleko ....

 
Vremenom, privikneš se na "poraze vikendom"... privikneš se dobivati košarice na najosjetljivijim bojištima ljudske duše...

 
Trudiš se biti bolja osoba ... čovjek dostojan društva, njihove pažnje i poštovanja ... a istovremeno porazio si sebe na bojištu, zvanom život ... i u tim uzaludnim bitkama sa svojim karakterom, sa svojom "osebujnošću"... uporno pobjeđuješ sam sebe i postaješ i ostaješ "onaj neprilagođeni" , "neodrasli" muškarac, sa svim odlikama kvalitetne osobe, a istovremeno iz sebe jedino što puštaš na svijetlost dana, jest samo derište... musavo.... i namušeno, jer... "tebe nitko ne shvaća" ... nigdje nemaš podršku, a zaboravljaš da si odrasli pripadnik društva i da nema majka više snage držati te za ruku i voditi kroz život ... žene su te napustile, jer... djete u tebi im odgovara jedno vrijeme, ali one žele "čarlsa bronsona" čiju sliku pokazuješ na vani, a ne mekušca kojeg kriješ unutar sebe ....

 
Hajde odrasti čovječe ... preuzmi odgovornost, suoči se sam sa sobom i sa svojim duhovima ... bori se ... ponovo si sučen "zidom"... ovaj puta ... nema obilaženja ni preskakanja ... jedino što možeš jest okrenuti se i susresti se sa "svima njima", ili kao noj zabij glavu u meko tlo i čekati da te "zvijeri" požderu ... ili ako si stvarno peh - oni svi su homoseksualci .....

objavio mrezni pretrazivac u 22. kolovoz 2007 15:14:00 | 2 komentara

Ja sam ti frend, mogu li ti uvaliti kajlu ?

Imam  nekoliko prijatelja ... nekoliko njih s kojima sam  odrastao  ... prošli smo sito i rešeto i rat  .... za  njih dvojicu  bih dao život .... za ostale bih možda dao  prst ... iako i prst je ogromna žrtva .... imam  nekoliko prijatelja iz ovoga sadašnjega  doba informatičkoga i njima  rado pomognem  i savjetom  i kako god mogu  ... imam  nekolicinu jako dobrih poznanika za njih dajem svoje slobodno vrijeme i iskustvo  i znanje ...

Pisao sam i puno više nego sada  u ovom periodu ... no nikad ali baš nikad  nisam  ubacio svoje frendove u svoju priču ... ne na način da ih se može prepoznati  ....

Doznah sasvim slučajno za ovaj blog i ostao sam ... zabezeknut .... ja konkretno dotičnoga nisam upoznao u mladim danima, već igrom slučaja u njegovim sređenijim danima i kad je već "furao majice i veste sa potpisom" ... i znam da je imao nekog frenda VELIKOGA ... koji je pisac i tamo nešto ... čovjek ispekao zanat .... ono što napiše obavezna lektira ... i bla bla ....

Kad na kraju ispadne gospodin prijatelj postavlja "imaginarne situacije" u stvarne okvire i daje likovima stvarna imena .... drugim riječima pravi živim ljudima probleme ....

I tako ja čitam taj blog i vidim ... pa taj je ljubomoran (?) ... jeli moguće da je gospon glavni tajnik jedne "respektabilne" stranke (?) zavidan svom "prijatelju" na svemu tamo nečemu ... mlad zgodan dobar posao ... lijepe žene okružuju ga stalno ...
Jeli moguće da dugogodišnji prijatelj tako jeftino i tako sitno proda prijateljstvo ...

E pa moj savjet za razrješenje ovoga gordijevog čvora .... tuži ga za sve neprilike koje ti je nanio ovaj blog ... tuži ga za prijevaru jer se godinama prodavao za nešto što nije ... tuži ga saboru i vladi jer ne može sjediti nigdje na nijednom mjestu jedna tako kvarna osoba (ili pak može ... to im je valjda omiljena karakteristika) tuži ga teti veri jer trebala bi znati tko joj je desna ruka .....

Ili možda  ipak  otresi pijavicu sa sebe  i uzdignute glave nastavi dalje  i zapamti da si veći i bolji od njega ... jer se ti njegovim imenom ne služiš da bi sebi "namaknuo"  čitatelje  i eventualnu financijsku korist. Otresi  mrvicu smeća sa rukava  svoje veste  sa potpisom  ... uzmi svoj  posljednji krik mobitel  i javi se  svima onima  koji te čekaju  cijelo ljeto da uživaju u piću uz tvoj  humor i šarm .....

objavio mrezni pretrazivac u 21. kolovoz 2007 14:29:00 | 2 komentara

Nije na zvijezdama da upravljaju našom sudbinom, već na nama samima ...

Danas imam  dugačak naslov ... neznam  zašto  ali tako mi je došlo ....

Imam danas jako zanimljivu fotku  ... u prilogu :)  hehe  ... dobro je fotkana i efektna je  a i ovo dvoje na slici  sasvim lijepo  može ilustrirati ono što bih želio  otkomentirati  ...

Mislite li da bi on za nju sve učinio...
 ili možda bi učinio za picu sve ...

Recimo: ona je njemu poželjna  pali ga  ... ostavlja ga bez daha  ... i on nju jednako tako  ... strast ih je primila  i moraju se poševiti taj čas  ... no nalaze se usred grada  i nemaju ni vremena ni volje  trčati do kreveta, a u centru grada kojeg ne poznaju, ne znaju za neki skroviti kutak ... što im preostaje  .... naći mjesto gdje  će biti mirni  i koliko toliko zaštićeni .... USRED FONTANE ....

Logično mi se čini  to ... jer  vjerovali ili ne dosta teško će biti zamjećeni noću, a i vrlo vjerovatno će ih svi pustiti na miru (kao što i jesu) ....

Opcija broj dva:
Vole se u braku su  ali ... počelo je ponestajati onoga  safta  u odnosu  ... nema više  leptirića  ničim izazvanih  ... i što im je raditi? prestati komunicirati  .... ostaviti i nadati se da će sve to proći (kako mala djeca: zatvore  oči i kažu - ne vidiš me) .... ili se osloniti na slučajnost da su oboje raspoloženi za neku raspravu u istom trenutku, kako to bude .... danas bi ona razgovarala  a sutra bi on razgovarao  ... iako  on bi ševio skoro svaki dan  .... (malo kasnije o tome) ...
Dogovorno pokušavaju oživjeti  bar dio strasti kroz strah od onoga: vidjeti će nas ....  i naravno  pada lud i uzbuđujući sex ...

Nebitno tko je a tko eventualno nije  orgazmom začinio fontanu ... bitno je da se probudilo nešto  što su počeli gubiti 
---- želja ...... osjećaj da si  željen / željena  ... iako  ću nadalje pisati o ženskom rodu, jer njima se gubi želja iz razloga  "Nisam poželjna" .....

Dakle  radnja se počinje zbivati  još u danima  kad je danas odrasla žena bila djevojčica  ... upoznala je dečka i zaljubili su se i kako to bude  ... sex po sex  i godine prolaze i eto njih dvoje u sretnom braku  .... rodila je dijete  i naravno,  trudnoća je ostavila nekih tragova u obliku malo viška kože i malo viška kilograma  ...

... No žena nema urođen  refleks očuvanja kila i kako je sklona  laganom debljanju ....
neke stvari odlaze van kontrole  ....

Sljedeće  se zbiva: On radi zahtjevan posao  izbiva .... ona bucka ionako nesigurna u sebe počinje  misliti i razmišljati u krivom smjeru  ...
(ne kažu uzalud: "nedaj bože da ti se dogodi  ono što mater misli da ti se dogodilo, a daj bože da se dogodi  što žena misli da se dogodilo")
... i tone u svoju nesigurnost  ... traži  ....
i dobiva  razlog za osjećati se nepoželjnom  nevoljenom  ... i tone 
i tone  .... tone  u kile  u slatkiše .... održava je samo još posao ... jer mora izgledati pristojno  zbog posla .... i izgleda samo pristojno zbog posla  ....

Sljedeće ....  on bi sex .... ona nema volje  ... radije  ga oralno zadovolji  nego da se prisili izdržati onaj prvi dodir  dok ne krene ugoda (jer mora biti ugoda ... vole se i dalje) .... i tako danima  .... ona čeka da on umoran zaspi  ... ili je ona umorna  ili ima obaveza  ili drži dijete dovoljno dugo budno da im razori sexualni život .... a sve  uz izliku: NE OSJEĆAM  SE ZA SEX (kako se to za sex moraš osjećati?) .... GADIM SE SAMA SEBI, DEBELA SAM ... SVA SAM NEPOŽELJNA FUJ  ....   i tako to traje  neko vrijeme dok muškarac ne odustane  i posluša  njen savjet dan u trenutku  lucidnosti: nađi si nešto pa se isprazni .... a onda ... tek nastaje pakao  ....
nadam se da neće i nadam se da će oboje reagirati prije  ulaska u neki od viših krugova čistilišta .... 

Otkuda taj poriv  kod žena (općenito se u velikoj mjeri takve stvari kod žena događaju), da ga kazni samo zato jer je on recimo uspješan, omiljen kod ženskog roda i odlazi na putovanja  sa kompanijom gdje naravno ima sva sila barbi djevojaka ... a  ona se osjeća kao tek umirovljena  Džirlo djevojka, koja je nekad bila pojam  ljepote ali sad je dala svoje i odlazi u zapečak .....

Zašto joj nije uprogramirano  genetski da se bori za sebe  i svoju obitelj  .... nažalost gledao sam mnogo situacija gdje ljudi, kad se skuće i imaju vlastito gnijezdo, počinju rušiti sav sklad  i dobar odnos ....

Kako joj dokazati da  su neke žene zgodne i poželjne i sa onih 5- 6 kila viška i da su krivo usmjerene .... samo se malo trebaju  opustiti  i neke stvari se same od sebe rješavaju  u hodu  .... 

Žene trgnite se  ne zbog vaših muškaraca, već zbog vas samih  .... muškarac neće otići dok ga ne otjerate same ... oni koji odlaze to rade stalno  i ne čekaju  ... najveći broj muškaraca čeka godinama  ... ali  prilika čini lopova.

objavio mrezni pretrazivac u 20. kolovoz 2007 14:35:00 | 2 komentara

Što počne vriskom neka ne završi šutnjom .....

Razgovarao sam sa frendicom ... ponovo moram sa velikom tugom zaključiti da su muškarci ponekad stvarno velike svinje i to velike, masne i kratkovidne svinje.... zatucani konzervativci.

Cijeloga života žele imati u krevetu kurvu, u kuhinji domaćicu i k tome još savršenu majku svoje djece ... no... zapitaju li se ikada muškarci što oni moraju doprinijeti da mu žena postane i ostane takva ...

Ženu, iako je odrasla i formirana osoba, kad oženiš, trebaš odgajati ... odgajati sebe skupa s njom, tako da jednoga dana imaš ženu iz svojih snova.... muškarac od žene čini savršenu ljubavnicu, idelanu domačicu i majku iz snova ...

Pitam sebe, ali pitam i vas... žene... što vas drži uz muškarca koji vam pruža financijsku sigurnost, ali osim toga ništa više... što vas drži uz muškarca koji ne shvaća da ima pokraj sebe živi vulkan, vatru i samo treba par sitnica učiniti da oslobodi svu strast, želju, sexualnost iz vas ... maltretiranje žena i djece, nažalost postaje sasvim uobičajeno ponašanje današnjih muževa .... ženama to postaje nešto sasvim normalno ... muškarci ne shvaćaju da od uzorne žene i majke, polako tokom godina pretvaraju ženu u potencijalnu bludnicu, željnu milovanja, nježnosti ... ženu koja izlazi kad muža nema... ženu koja je ponekad spremna leći u krevet sa bilo kim samo za malo ljudskosti .... 

A budala... zapisuje kilometražu na autu .... čuva "svoje blago", u lancima... i ne može shvatiti da svega "tri puta mjesečno" treba izvesti svoje blago vani, navečer... i imati će malo sretniju i zadovoljniju ženu ... imati će vjernost i iskrenost .... ovako... stvara u njoj otpor, mržnju... stvara od vlastite djece svoje neprijatelje ... žalosno...

 "Ženo, hoćeš li mi dati pičke"..... "Ženo, idemo se jebati" ... predigra je takvih psihičkih nakaza .... sex traje nekoliko minuta i bolesnik na kraju pita - "jel' bilo dobro" .... nekoliko godina takvoga sexa je sasvim dovoljno da bijednica, jednoga dana kad ugleda nekog muškarca koji bi je mogao usrećiti i pružiti joj osnovno ljudsko dostojanstvo i mogućnost da bira kad će voditi ljubav, ona... se ne snalazi... bježi... jer boji se za sebe, za djecu... boji se reakcija nakaznoga stvora ....

 
A zakon ... što čini zakon po tom pitanju... ništa ... čekaju plavci da je prebije, čekaju da je netko odveze u bolnicu, jer piša krv ....

 
Jednostavno ... na žalost ima ljudi koje treba sterilizirati, a zakonom im zabraniti ostvarivanje bilo kakve zakonske veze ...

 
Istina  ima  i situacija  kad ona tvrdi da  im je dobro i veliča njihov sex  dok je on istovremeno psihički maltretira  i srozava  u vlastitim očima ... tjera je na bijeg koji je privremeni bijeg  da bi se nakon toga vratila u zajednički topli kutak  .... da bi sutra pisala  o predivnom sexu među njima  ... cccc

Pomalo se plašim za sebe ... za svoju budućnost ... ovakav, kakav jesam, kao da ne pripadam ovom svijetu, ovom vremenu ... prepun emocija... željan iskrenih dodira... otvorenih očiju gledam licemjerni svijet, kako sebe pokopava ... Sam ... samotnjak... usamljen.... nitko od nas nije usamljen osim ako to sam ne želi... ja eto... nekako... izbjegavam društva iako mi nedostaje društvo... zabava... veselje .... ljudi ne vole iskrenost, naročito ako se otkriva nešto o njima ... dosta puta sam doveo sebe i druge u neugodne situacije, izgovarajući nešto što vidim odmah ... vide i ostali, samo ... ostali mogu i znaju šutjeti ... ja ne mogu ... a lijepo mi mama govorila: "tko muči, dva uči" ... stavio sam sebi na zid ispred očiju papir, na kojem piše: "Obavezno prije upotrebe jezika staviti mozak u pogon"... no... tko se može suzdržati ....

Jes... ljudi mogu voljeti više puta .... svaka je ljubav različita... različitog inteziteta, ali je ljubav ...Jednom kad doživiš onu pravu ljubav ... pa je izgubiš... misliš ne, ja nemogu više nikoga voljeti ... možeš ... ne na takav možda fatalan način, ali sposoban si voljeti ...
i ma koliko zatvarao svoje srce... ma koliko se trudio ne misliti.... oni komadići, jadnog raspuknutog srca, vole ... vole žarom jednog zrelog i odraslog čovjeka.... možda ne bi skočio sa vrha zgrade za nju, .... ali ... odabrao bi neki niži kat i pri tome pazio da je dolje nešto mekše .... hoću reči... kasne ljubavi su ponekad ljepše ... jer  ipak velika količina razuma je uključena u ljubav ...

 
A meni... tako  jako ... nedostaje ljubav ... fizički .. bolno ... jer... imao sam ljubav ... znam kako je to ... voljeti bezgranično, biti voljen bez ostatka ....Nekad davno... pitala me, što želiš ti od mene .... rekoh... tebe .... "Imaš me", ... no... "ne zanima me tvoja pica... ne zanima me tvoje tijelo... želim srce, dušu, mozak i primozak ... dobio sam... dobio sam sve bez ostatka .... disali smo jedno za drugo ... jedno s drugim ... voljeli se kao u priči ... godine su išle... ja sam uživao u ljubavi... bilo mi je sasvim dovoljno... mogao sam danima živjeti na vodi i ljubavi .... no... nikad nije dovoljno samo voljeti  bezgranično ... u životu treba mnogo više ... čovjek odrasta i razvija se ... ja sam ostao tamo negdje ... ona je odrasla ... naučila je disati bez mene ... udisati zrak bez pomoći ... ja nisam ... ugušio sam ljubav, beskrajnom količinom ljubavi .... ostao sam bez svog aparata za disanje ... gušio se gušio ... ali ... iako eto dišem... ponekad se noću probudim i ustanovim da se gušim, jer ... nemam s kim disati, nemam za koga disati ...

Nađeš ponovo toplinu u nekim očima... našao si nešto što se može nazvati ljubav...
Potrudi se ovaj puta da ne uništiš to... iako... teško je ... jer kad voliš, onda želiš voljeti svaki dan ... želiš uživati u prisutnosti ljubavi ... no ... iako vrijeme nije na našoj strani... iako smo osuđeni na bol i patnju u konačnici... hodamo polako, korak po korak ... možda smo ipak na kraju uspjeli položiti malu maturu iz ljubavi ... ako onaj gore pusti ... kroz nekoliko godina, naći ćeš  se pred velikim ispitom... ljubavnom, životnom i pred ispitom ljudskosti ....

Ja sam spreman ... (a ti?) i položiti ću ga, sasvim sigurno ... jer... ipak... ja stvoren sam da volim, a kad volim, onda nema granica za mene ....

(posvećeno je meni dragim ženama koje pate kroz život i za život)

objavio mrezni pretrazivac u 19. kolovoz 2007 22:55:00 | 3 komentara

Obična ljubavna pjesma, što kraja nema, a ni početka

Sreća što ne mogu prenijeti i zvučnu podlogu svojih misli, jer koja bi to tek konfuzija nastala ... Čudan način razmišljanja, ali ja valjda nisam ništa drugo nego još jedan čudak u ovome svijetu ... romantičar, koji i dalje pjevuši Moon River, dok misli na nju ...

Dok sunce mi grije kožu, gledam tvoje prozore kako
se otvaraju, čekajući uzaludno i tvoj osmjeh da mi
ogrije i dušu.
Zamišljam te u ustaljenim jutarnjim ritualima ...
voda za kavu, kompjuter, kupaona ....
Pitam se nedostajem li ti bar pri toj jutarnjoj kavi.
Jesi li se naučila skuhati kavu a da je ne proliješ po štednjaku ....
Tko ti sada donosi kavu u krevet, ukrašenu nekad
ružom a nekad slatkišem, tko sada princezi svih
princeza na zrnu graška, trljanjem i milovanjem,
vraća život u tijelo i osmjeh na lice...
Pitam se... vole li te drugi, snom, šarmantno
smežuranu, jutrom ostarjelu ...

Zajedno smo bili kroz nekoliko života, da bi u ovom, koji nam je trebao biti posljednji pred ostvarenje vječne ljubavi, ti prekinula tanku nit sudbine, jer... htjela si da tebi bude lakše... a teže ti je... vidi se to... osjeća se...

Da, imam drugu ženu, primila me, zakrilila i pomogla... sad je ranjavam na isti način kao što si i ti mene, čupam joj srce, a ne želeći to ... Ne volim je... ne volim sebe... ostavljam je...

Sreo sam Nju ... osvojila me toplinom, divotom duše ... divno nam je kad smo zajedno... dvoje ljudi sa komadićima srca... oboje imamo zaključana srca, prepuni emocija i strasti za životom. Među nama se rađa prijateljstvo, razumijevanje, ali i strah... shvaćajući što nam se događa,
shvaćamo da bi se morali razdvojiti, jer pitanje je trenutka, kad će jedno ili drugo zadati konačan udarac srcu onoga drugoga....

Dvoje emocionalnih invalida.... bježi od ljubavi, jer ljubav nikome ništa dobro ne nosi. Ljubav je krhka biljka, dragocjeni cvijet... premalo njege, vene, previše njege ... ponovo vene, a ja nisam dobar vrtlar u životnom vrtu ...
ponekad zgazim, a ponekad zapostavim svoje cvijeće

Ona mi je pričala skoro jednakim riječima kao i
ti, voli na meni, sve što si voljela i ti... ali jednako kao i ti nije u stanju podnijeti moj pogled... nije u stanju podnijeti to što me je uspjela otvoriti, vidjeti unutar moje duše...

Vodimo ljubav ...  nakon dugo vremena znam ... slažemo se kao dva dijela jedne cjeline ... osjećam je i ona mene ... a ja opet radim iste greške, zaboravljam sebe, dok njoj pružam, sve svoje...

Spremam se zatvoriti još jednu stranicu svoje knjige, no... listovi su zgužvani, zatvorene stranice nikad nisu do kraja zatvorene, prošla poglavlja kao aveti me proganjaju...

Jučer dovezao sam nas njenim autom do mjesta gdje
je moje bilo parkirano oko 17.00 .... otišla je doma svojima... nakon pola sata sam joj poslao sms... bilo bi lijepo da nisi preumorna i da popiješ pivu samnom.... pas mater... nakon samo pola sata mi je nedostajala

... A prije ... Proveli smo dan na sljemenu ... nevjerojatno ... ja na sljemenu hahah ... hodam ... čuda se događaju ... Ležali smo na travi, na ručniku ... ona zatvorenih očiju, sretnog i sjetnog osmjeha, a ja - držao sam je za ruku ... čekali smo da se hrana "slegne" ... pričao sam joj što
vidim... 

Pokraj nas je klinac hodajući išao uzbrdo, da bi
trkom niz padinu podizao zmaja u zrak ... opisujem a ona zamišlja .... evo ... ide žena kakvu bi voljeli između nas dvoje u krevetu ... godine ... 35 oko ... tijelo ... vjerojatno nekad savršeno, a sad se vidi posljedica dvoje djece ...
grudi trojka (moj najmiliji broj) ... guza taman izražena ... finoga oblika ... ni mala ni velika ... malo bušice ... prava ženka ... ženstvena i na usponu od nekih 15% ....

Zatim opisujem dvoje neprikladnih ... on ... neko bež odijelo ... nogavice malo preširoke i preduge ... sako neprimjeren za vrijeme i jednako tako malo predugih rukava ...
ona... sivo odjelo svijetlo smeđe cipele na nogama (istina niskih peta) i crna lakirana torba ... plava ... iz daljine čovjek bi se zeznuo ... kad priđe bliže, ne čudim se više što je tako "skladno" obučena .... užas ...

Odlazimo kući nakon krasnog dana ...
Grah je bio savršen u gostioni kojoj nemam pojma ime ... piva je sasvim fino sjela... njeni osmjesi i luk... njene oči polusnene, od hrane i laganog umora ... Sjedili smo skoro deset minuta nakon što sam naručio kavu ... drugi stolovi su dobili svoju narudžbu... a meni kaže drugi konobar da ima
obavijest - nema kave zbog slabog pritiska vode ... pas mater... na vrhu Sljemena ... ispod vodotornja nema pristiska vode .... 

Krenuli smo na grah ... Kod tornja na vrhu Sljemena se održavalo neko takmičenje... ekstremisti na biciklima su se
zaljetavali u neke bukve (ima i bukava na Sljemenu?) ... valjda im to diže adrenalin ... previše prašine za moj ukus ...
Penjemo se ... zeza me na početku... jer ja nisam hodač ... no ... ona se zapuše, a ja ne ... hm ... ma definitivno je krasno ... vidim da sam proteklih deset godina propustio puno jer mi je ovo prvi puta da sam gore ... istina ... skitao sam automobilom tu negdje po nekim skrovitim
mjestašcima ... nabacivao foto seanse u večernjim
satima ... ali ovako pješke ... prvi puta ...
A možda je samo stvar u tome da me nitko nije na tako dražestan i lijep način nagovorio....

... 10.30 u polusnu i ja sve po spisku onima sa obližnjeg nogometnog igrališta, jer navijaju jebene, novokomponirane domaće .... mobitel ... otvorim usta ... usne su već složene u rečenicu pasmater i nešto gore ...
(uvlačim očnjake, jer na displeju piše njeno ime) ....
"Idemo na Sljeme" .... - hop... već sam
na nogama ... neznam moram li požuriti ...
Kaže, 11.30 na skretanju za .... - jebeš cd koji
moram isporučiti, jebeš kavu bez koje ne funkcioniram ...
u minutu točno stižem ... ona već sjedi na suvozačkom mjestu ... širok osmjeh iskrice u očima ...
Ženo ponekad mi je žao što sam te upoznao i što se vezujem za tebe jer, neznam ... možda dođe dan kad budem želio imati te samo za sebe ... a to neću ...

- Želio bih te malo češće viđati ... malo mi je ovo ... dogovaramo svaki drugi dan ... ipak ... možda će nam i to biti previše ... ali ... na drugu stranu ... kaže mi ... zajebavaju je ... da sluša skroz drugu vrstu glazbe (onu koju i ja) ... a valjda i to nešto znači pametnom čovjeku (osim eventualno da ja slušam nešto dobro) ...

... A još prije ... klasika ... sex ... slušanje glazbe (prvi puta je kod mene) ... imponira mi jer je oduševljena zvukom ... pizza ... nevjerojatno ugodna atmosfera ... pitam se jesam li stvarno
skrenuo... toliko želeći njoj učiniti dobro... ostavljam sebe već treći puta bez "ispaljenog metka" ... volim je gledati nemoćnu nakon ... volim je gledati kako spava napola dok se vozimo
... a jebi ga... volim je gledati dirati ljubiti ševiti ... volim je u kompletu... sa svim godinama... sa svim boricama... volim pjegice na njenom licu ...
Pitam se kad će mi netko učiniti uslugu pa me umlatiti ovako blesavoga ....
Žene... jeli vam ikad ijedan muškarac rekao: "Draga prebrzo mi
svršavaš"? ...

Odlazim vani... izopijam se ko svinja ... frend je dobio bocom po glavi... sva sreća da je životinja pa je svu trojicu složio ... dolazi sa
ranom na glavi u našu birtiju .... jedan od nas odlazi u tu drugu birtiju na "pišanje" ... mir ... odlazi drugi nakon deset minuta ....
i dalje mir ... odlazim i ja... na pišanje u birtiju
udaljenu 200 metara ... na pola puta... vraćaju se njih dva ... nema nikoga ... junaci (njih tri) su nakon popijenih batina (od samo jednoga) ... časno zbrisali ... 

 Prolazi djevojka ... kažem... 'ajde sjedi malo s nama ... (???????) ... sjeda ... (o jadno dijete upala si među tri bijesna vuka) ... mala navlakuša ... imam poziv... jedanaest navečer ... mojoj crnoj ljubavi kroz nekoliko proteklih života, začepio se odvod, voda curi ...
... supijan odlazim ... odštopavam sudoper ... uredno pobrišem vodu i
pozdravljam se ...  Izlazim nakon sat vremena .... banda u birtiji ...
loču ko smukovi... mala sa ceste još je tamo ... poziva me da sjednem... privija se ... nezna da sam cijepljen protiv žena i ženskih igara ...
navlači me, kao ima problema u životu ... voli lovu i bijele crte ... hehe Zove me frendica za šank ... gladi me i ljubi ... sad mi je već pomalo
pun kufer preseravanja i pića ... zajebavam gazdu... kažem... da ga nabijem i njegovu birtiju, em nema pića, em nema ništa za ševit, em nemo'š na miru izopijati se ... jeba te ... javljaju se njih dvije ... kažu, kako nema ... samo pogledaj oko sebe ... gledam ... što vidim ... staru frendicu ... koju nekako ne mogu zamisliti golu ispod sebe ... i jednu balavicu koja je spremna za malo droge poševiti se sa bilo kim ... thanks, ali no thanks ... ugrožen da.... ali očajan ... ne ...
I onda odlučujem ... dva su sata ... idem na još jedno mjesto i nakon toga na spavanje .... legao oko 5 ujutro... glava ko diridžabl ... a tonem u polupijani san jer znam ... naslućujem nedjelja će mi početi lijepo ... sasvim sigurno će me ona nazvati .... 

... Jesam vam pričao... kako me nazvala u nedjelju oko deset i rekla idemo na Sljeme... i otišao sam i nisam popio ni prvu jutranju kavu bez koje ne
funkcioniram... ali... to je već bilo... prije ili kasnije .....

... Dobio sam "udarac maljem" ... iako... ne mogu kazati "bio sam znenađen" ...
mislim da se može reći da sam bio šokiran, nečim... mislim... pretpostavljao sam da mora postojati "neko logično objašnjenje" za stvari koje se događaju... no... eto... moram priznati... nisam spavao skoro pune dvije noći, razmišljajući ... Moj zaključak je uvijek jednak ... kao i prije tri dana ...
i ostajem pri onome što sam onda rekao ... 

... Zanimljivo je kako nam je "netko" i prije samog rođenja odredio određene
karakteristike ... netko je poslagao, sunce, mjesec, zvijezde i planete, sasvim određenim redosljedom... sve to jako utjeće na naše cijelokupno ponašanje, na naš način razmišljanja ... neki od nas imaju neke karakteristike, koje se
ne mijenjaju cijeloga života.... zanimljivo je da su ponekad to vrline, a ponekad nedostaci ... udaramo glavom u zid uvijek iznova i iznova... ne shvaćajući što radimo ... ili sliježući ramenima uz komentare: "to sam ja i gotovo" ...
Jedan rak, naprimjer ... vas može voljeti doživotno... kad imate 25 ili 30 godina, iznenadite se koliku količinu ljubavi, strasti pokazuje prema vama ...
Godine prolaze ... vaš rak se mijenja fizičkim izgledom, ali emocionalno ostaje jednak sa 40 kao i prije dvadeset godina .... Vi kao žena... više nemate svoju crnu, smeđu, crvenu ili plavu boju kose... sjede vlasi prikrivate, lice više nije mladenačko, imate bore .... majka priroda se poigrava gravitacijskim
silama, ali vaš rak vas i tada iznenađuje količinom nepromijenjene ljubavi... i jednoga dana kad budete stari, smežurani, možda nemoćni.... vaš
rak i dalje će vas voljeti jednakim žarom ... voljeti će vas nježno kao i prvoga dana .... tvrdoglavost ovnica, slama nježnom upornošću .... 

objavio mrezni pretrazivac u 18. kolovoz 2007 15:23:00 | 2 komentara

... Sve na tome ostane ....

Koliko puta  čovjek  mora umrijeti  u toku  ovozemaljskog života?

Da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi
Bez starih rugoba  i ovih nakaza
Što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
Bez loših sjećanja na hladna proljeća
Bez slike stradanja 
Što se baš na nas  zalijepe 

Jer  moj je život igra bez granica
Umorna  priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito  padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi
Kavu ti skuhati
U krevet donijeti
Pa te poljubiti
Al' toga nema i ne postoji
OOOOOO
Da  se bar mogu zaljubiti
U malu seljanku
Na nekom proplanku
Gore  u svemiru
Tako da dolje ne vidim

Jer  moj je život igra bez granica
Umorna  priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito  padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane

Toše Proeski - Igra bez granica

Onoliko koliko puta je potrebno  ... neki ne umiru  nego jednom na kraju  životnog puta, neki umiru  svakodnevno ... što od smijeha  ... što od muke  ...  
Neki  pak  umiru  na pola  životnog ciklusa, bilo  svojom pogreškom, bilo tuđom nemarnošću ....

Ima ljudi  koji umiru  četiri ... pet puta  u toku dugog životnog ciklusa ... odnosno ... ne umiru  bukvalno, tjelesno .... kako  ... zašto  .... ? to znaju samo oni gore  koji planiraju i povlače poteze  u igri nalik šahu  a zvanoj život.

Svi mi ovdje dolje nešto odrađujemo (više manje) ... neke  ili / i grijehe  .... žalosno je što najčešće uz svoje grijehe  iz proteklih života  otplaćujemo i grijehe svojih roditelja iz ovog života ....

 - Znate li da  Dijete koje treba biti tek rođeno bira svoje roditelje?

 - Znate li da ste i vi svi, a i ja kao i vi odabrali svoje roditelje onakve kakvi jesu, sa svim manama i sa svim vrlinama  ....

 - Znate li  da ste  dosuđeni svojim roditeljima ...

Ali ajmo pokušati dočarati slikom  ....

Zamislite  sljedeću situaciju  .... vi kao fluid  lebdite u pratnji  nekoliko  fluida ... nalazite se ispred  nekih  nazovimo ih vrata .... iza jednih  se nalaze  parovi ... no, fluid  nadležan za vašu kaznu kaže ta vrata nisu za vas ... vodi vas do sljedećih i kaže iza ovih vrata  se nalaze parovi koje vi možete odabrati  kao mjestu na kojem ćete  odslužiti  dio kazne ....

Otvara vrata  vidite  nekoliko parova (naravno  oni se na nalaze  u tom vašem bestjelesnom prostoru) ... i ni neznajući zašto i kako  odabirete svoje roditelje ....  intuicijom ili nekim čudnim porivom  .... jer i oni su vama kazna  i vi njima ... jedino  vi njih birate a oni nisu svjesni  .... 

Očevi -  jeste  li ikada  primjetili  onaj  prvi pogled svoje tek rođene  bebe ??? To je pogled ispitivački, bistrih  očiju  koje gledju kroz vas  kao  da ste na rentgenu ... to traje djelić sekunde ... onaj  kad ostajete  bez daha, suza  vam se  odvaljuje, govor  vam se uskraćuje ... dvadeset i pet  desetinki  sekunde to malo biće, smežurano, nemoćno skenira vas, razgolićuje  ... to je onaj treptaj kad ste  potpuno nemoćni, paralizirani .... pokušajte se sjetiti  toga trenutka  ....

objavio mrezni pretrazivac u 18. kolovoz 2007 2:25:00 | 1 komentara

Završna Pjesma (slušam, gledam i pokušavam pisati)

Kažu, piskaraju  ... ja se nadam da ja ne piskaram  .... trudim se ne piskarati ...

Nije da ne bih imao o čemu pisati  svakodnevno  .... imao  bih  o kretenskim česima  koji su promjenili državu, vladu, automobile  ali i dalje voze ko posljednji istočno europski kreteni .... neovisno jeli mu na tablicama  EU SK ili EU CZ jednako  su debilčine u prometu   ... piše  80 a on vozi 70 i odjednom piše 50  a on  na kočnicu i vozi 40  jebo mater  kreten  ....

Vjerujem  da  od svih zemalja  Europske Unije  najviše para  ostavljaju  majstorima  u radionama  za kočnice ... to koliko oni  kočnice troše  to nije humano  ....  ili je idiot pa ga čope di vozi 237 kilometara na sat  ....

Ili  bih mogao pisati o Amerikancu  John-u i njegovoj obitelji  koji su sinu platili vrhunsko školovanje  i mladić je  do sada bio na praksi  u ambasadi  US u Zagrebu  ....

Dečko je napravio  svoj HOMEWORK savršeno  ... uči naš jezik , poznaje našu povijest  .... zna sve o našim vladarima  i ratovima  ...  impresioniran sam  ... dosta me je teško impresionirati ali ovaj mladić  neugledne  vanjštine me stvarno impresionirao  ,,,,,

Čovjek  priča autoritativno, na način gdje radi stanke taman  koliko treba  i ne ostavljajući ti mogućnosti da mu se ubaciš u njegovo izlaganje  ... bez obzira imao ti što za reč ili ne .... iznosi  činjenice  zadivljujuće točno, a ono u što nije siguran  poprati laganim  humorom  ...

Naprimjer  ... doznao sam da  imamo (MI HRVATI), najbolje špijune na svijetu  .... naši ljudi  (MI HRVATI), su vrlo traženi na tržištu  špijuna .... doznao sam još mnogo toga  o nama samima  ... doznao  sam  neke činjenice  kojih se užasavam  ... ONI ZNAJU  KAD JA PRDNEM ... ameri  ... jebo mate  .... zajebati su  ti ameri  ....

Ali imaju jebeno dobru kulturu  tipinga  ... ne tako davno moj bivši gazda je pisao  o kulturi  davanja napojnice  ... šteta da nemam taj tekst  kao prilog  ... ali  ... činjenica jest  da je amer  John ostavio za tandrkanje po gradu 100 kuna napojnice  .... za vožnju  (istina, savršenu vožnju) do Sukošana  (neću odavat' profesionalnu tajnu) ... bla bla  ... i naravno  ... da ćemo čovjeka  voziti gratis  od aerodroma  do hotela  kad se vrati u Zagreb  ... Take ja ljude volim  ....

Istina  vozio sam ja  i Lolenga Mocka  nakon što je izgubio na Pagu  meč protiv Stjepana Božića i njegovu  ekipu  .... ljudi su stvarno super  :) i humoristični  i dragi  i sve pet  ... ali  jebo to ... (ostavili su mi dvije karlovačke pive  umjesto napojnice) .... jebo te .....  uf ....  ma mane zeve  .....

Ili bih mogao pisati recimo o još jednoj noći u kojoj je sedam  većinom  velikih svijeća  ugašeno (veća svijeća - mlađi život) ... Iako  moram priznati, sinoć sam išao za Gospić i sa nekih 155  do 160  km na sat sam bio jedan od bržih na autocesti  ... to mi je drago  jer znači da su se ljudi malo  ipak  zabrinuli i skinuli nogu s gasa  ....

Primjećujem  i članak  u Slobodnoj Dalmaciji  (R.B.) koji je kao da mu je moj  "Apel" dao inspiraciju  ... no nema veze  ... važno je da  se  ljudi  šokiraju  i da se smanje  brzine  ... osilili smo se  dolaskom auto ceste  i brzih automobila .... sjeća li se netko prije dvadeset  godina  vožnje po Zagreb Karlovac ? ... vozio bi se sa 140 na sat  i bio strašno brz   za veliku većinu ostalih  i onda odjednom prođe uz tebe neki  sa brzinom od  180  ... i komentiraš  : "u jebo mater  ovaj leti" ... danas  se voziš 180 i ako slučajno netko dođe makar i u rep tvom dragom autiću, kažeš : "e nećeš jebo mater" i forsiraš dragocjeni autić kojega imaš  još sedam godina otplaćivati  krvavo  i teško .... do krajnjih granica  ... a granica je gdje .... nebo ili pakao .... raj ili čistilište .... ja osobno svakodnevno prolazim kroz  čistilište na cestama Hrvatske  .... iako bih radije vozio se idiličnim mrijestilištima ili fukodromima  uz glavnu cestu  .......

Neznam  ... dojmile su me se riječi  pa vam ih  prenosim  ... možda su dobre i prigodne  za završiti  jedan  blog ....

ZAVRŠNA PJESMA

Kome da se vratiš
Ako više nikog
Ne raduje to

Gledaš neke druge  ljude
A vrijeme  ide ne pita za bol
Čime možeš da se dičiš
Ako te se više nitko ne sjeća
Živi samo dok te pamte
A vrijeme  ide  za bol  i ne pita

Nemoj plakati
Mene čuvaju
Sve želje
Koje ti si rekla
U ponoć

I u nedjelju
  Kad se pomoliš
Otvori prozore
I reci samo
Laku noć .....

(Željko Joksimović - Završna pesma)

objavio mrezni pretrazivac u 15. kolovoz 2007 17:39:00 | 6 komentara

Malo o glazbi

Ne spava mi se ... iako sam umoran ... biram glazbu koju ću slušati dok pišem... tisuće albuma a ja neznam što bih pustio... kojom glazbom da se opijem, a da ipak budem svjestan svih svojih emocija, slabosti...

Narada ... gypsy mi baš ne bi sjelo... mogao bih si porezati vene od užitka ....

latino mi ne ide uz raspoloženje ...
santana me nekako pogađa u srce....
odabirem love songs – volume 3....

pas mater, pa tko odabire tako idiotske nazive ....

Nakon moby-a sa Why does my heart.... otvara se sezam ... no nema ni Ali-Babe niti razbojnika... nema tko uzeti blago koje krijem unutar sebe...

Travis opet, nagovara me "Sing" .... zašto... čemu i kome ... kad svaku večer iznova ulazim u okrilje nekoliko zidova... otvaram špilju sa blagom, gledam ga i pitam se zašto patim ...

No, Brian Addams me pita Have You Ever Really Loved a Woman, jako jednostavno....

I posluša čovjek pjesmu... nauči je napamet ... i misliš, imaš sve što bi sretan čovjek trebao imati na početku, ali, na kraju pjesme skoro uvijek se ispostavi da u stvari žene nisu nikad naučile te riječi... jer što se zbiva... uzmu te... uživaju jer Ti, njen muškarac točno znaš kad i što njoj treba.... obilato te koristi... uzima ti srce... dušu ... tijelo... i za kraj ti otpjeva sa ELP -  Ces't La Vie ... nekima normalno... nekima užas... noćna mora ...  i uvijek iznova...

ponavljaju se iste pjesme, slične riječi... neke su u originalu, dok su neke samo obrade i remixi....

No, što se buniti i žaliti, kad smo ionako svi mi mazohisti ... valjda po defaultu ... nešto nas sroza... unesreći ... razočaramo se u ljude u prijatelje i onda nismo u stanju ili ne želimo izaći iz te patnje ... hodamo ko bezumni po obodu kruga, uvijek iznova tražeći ruku koja će nas povući van kruga, a istovremeno ne videći brojne ruke koje se pružaju oko nas ... a i kad vidimo optužimo dobročinitelja da nam ne želi pomoći ...

objavio mrezni pretrazivac u 4. kolovoz 2007 21:51:00 | 2 komentara

A P E L

Dragi moji  ... doći će i sex i erotika na red na ovom blogu ... trenutno sam previše šokiran  onim što vidim svakodnevno na cestama  i čujem  na radijskim vijestima .... ovo je epidemija  ... pomor  neznam kako to nazvati  ... strašno je koliko ljudi gine  svakodnevno  ... koliko se svijeća  "tamo negdje gore"  ugasi nepotrebno i neplanski  ....

Iz vremena prije se sjećamo nekih izreka  pa je jedna od njih  da  se čovjeka po džepu opali ako se želi da ga se  šokira i dozove "pameti" ...

Eto ja predlažem jednu šok terapiju za svih nas .... što će nam  polugole sisate  žene  koje  nas obavještavaju o novim linijama čarapa ili donjeg rublja (iako moram  priznati da bih ponekad  i sam rado zaustavio  ispred plakata i pario oči ...) .. ili  ona  sa silikonima  koja nas obavještava da je neko pivo primamljivo  .... jest  nekome  to donosi puno novaca ... gradovima, gradonačelnicima  i indirektno državi to puni proračune  .... ali  ...

Tko će to kupovati kad izgine cijela jedna zgrada godišnje?

Zašto  policajci sjede skriveni  i jasno pokazuju i nama i cijelom svijetu da u Republici Hrvatskoj nema  PREVENTIVNE  POLICIJE NEGO JE REPRESIVNA  POLICIJA ... cilj je naplatiti kaznu  a ne  spriječiti prekršaj  .... eto  danima ih gledam okolo po cestama  gdje policijski  auto (konkretno na nesretnoj velikogoričkoj) skriju  (odnosno odmaknu) od radara da se ne vidi  .... tako da ljudi ulete redovno  sa prekoračenjem  u kadar policijskog  fotografskog aparata koji je spregnut sa radarom  ....

Zašto  ljudi koji voze "presretače" ne reagiraju  na 160 ili 180 km/h već se ganjaju sa prekršiteljem na preko 200 na sat (naravno jer je bolje uzeti mu  3000 kuna nego 500) ....

Reakcija  dosta ljudi u BMW-ima  ili raznim SLK-ima  je jednaka u puno slučajeva (citiram):

"Vozim  se prema Krapini sa 180 na sat, kad mi u rep uleti neki seronja sa škodom. Ja po plinu i dignem na dve glave, a seronja i dalje jaši na repu ... Milsim se e nećeš mamicu ti škodastu ... dignem  na dve i pol a škoda još na repu  i tek kad sam  došao na 260 počela je škoda zaostajati ... i onda mi je počeo blicati onim plavim svjetlima" ....

Ovakvi slučajevi nadam se da nisu  svakodnevica, ali kako čujem česti su  ... jer naravno  kako bismo pisali u novinama  da smo od naivaca  uzeli stotine tisuća kuna zbog prebrze vožnje  .... koje bi naravno bile upola manje da su dotični  presretači  već pri  170 km/h snimili onih  potrebnih 500 metara pri stalnoj brzini da se može naplatiti  .... dakle, smatram  da gospoda navlače na brzinu  samo da bi naplatili veće kazne .... (da li je to moralno i zakonom dopušteno, neznam) ....

Predlažem: Šok terapija za  nas i naše goste  ... uz dužnu ispriku  rodbini stradalih u prometnim nesrećama, pitati ih jesu li spremni  dopustiti da se snimke mrtvih i osakaćenih tijela objave na jumbo panoima uz ceste (naravno mora se sakriti identitet ljudi)

Pa bi smo  pri brzini od  100 kilometara na sat  na aleji Bologna gledali  koje su posljedice pisanja sms poruke u vožnji ili  bismo  na brzoj cesti koja spaja rotor i autocestu A1 umjesto drugačije perspektive kamata,  gledali  drugačiju perspektivu  nenošenja zaštitne kacige pri vožnji motociklima. . .

Istina to  je šokantno ali efikasno  bi vjerujem bilo  .....

DA, JA JESAM ZA ŠOK TERAPIJU I UPRKOS  KRVI KOJU BI TREBALI GLEDATI UMJESTO LJEPOTICA BESPRIJEKORNIH ZUBIJU JA SAM ZA ŠOK ... JER BOLJE ŠOK  SADA  NEGO DA ME PROBUDE U NEKO DOBA I DA MI JAVE DA JE NEKI IDIOT UBIO MOJE DIJETE KOJE JE BEZBRIŽNO U RANO JUTRO SJEDILO NA STRAŽNJEM SJEDALU  U POLUSNU I IZ POLUSNA PREŠLO U VJEČNI SAN ....

 Sada  se ispričavam , moram završiti blog jer idem skupiti  6 ljudi koje moram prevesti u Split i to tako da ne osjete  ni trunku  straha  i nesigurnosti  a istovremeno moram paziti na dvadesetak  ljutih, nervoznih i užurbanih  vozača kamikaza  ..... koji će nas po svaku cijenu pokušati preteći i ostaviti daleko iza sebe, a sve to ne bi li  stigli otprilike deset petnaest minuta prije  ....

Pazite ljudi druge ljude ... ako ne volite sebe  pokušajte voljeti one sve  koje biste mogli usmrtiti  a nisu vam ništa krivi .....  

objavio mrezni pretrazivac u 3. kolovoz 2007 13:58:00 | 1 komentara

Malo o sexu i smrti ...

Ljudi Božji  i žene moje  ... kako ja volim sex  .... i rado ga se sjećam  ....

Gledate naslov i pitate  se  (i naravno shvaćate) koja je povezanost  sexa  i smrti  ... velika  ... ili vas netko sjebe  pa vas ubije autom  ili  se sjebete  sami  niz štenge onako pijani pa se usmrtite  ... ili  vam se roditelji  sexaju pa vas  stvore  ... ali na kraju  sve te silne jebačine  zvane život, svi umiru  (ili skoro svi) ....

Kako  se određuje  tko umire a tko ne umire  i kad tko umire  .... 

Je, da,  mislite li da je biti Bog  lako .... samo sjediš u nekom nebeskom prijestolju  i grmljavinom  progovaraš i izdaješ zapovjedi  ... a drugi ti titraju jajca  (nadam se da Bog ipak  ima jajca) ... Ali ne dragi moji ne ide to tako  .... stvari su sasvim drugačije koncipirane  i vrlo kompleksnije .....

Zamislite  za početak  kao da je cijeli svemir u maloj beskrajnoj sobi na 16 kvadrata oko vas  .... zamislite  da  ne postoji nebeski svod  ... točno tako  ... nema neba  ... što znači  mračno je  ali ne mračno kao u noći  nego je mračno bez zvuka  i bez  boje  i bez  neba .... 

Pred vama  i oko vas se prostire  veliko prostranstvo  livada  i travnjaka...   naravno nema zelene boje jer  se nalazimo  u prostoru  bez neba  i bez obzora ....

Pogledajte malo niže  niz maleni proplanak  i ugledati ćete  vodu  ... potok  rijeku  ili slično  ali nešto tekuće koje  se  kreće ... teče  ...
nema svoje nizvodno  a nema ni svoje uzvodno  ... jednostavno teče ... neodređeno  i stalno  .... 

Došli ste do obale gledate  u tu  tamnu  gustu tečnost koja ravnomjerno teče  u vašoj blizini  ...  tamo prema sredini  teče malo  brže i to je već popraćeno  laganim valovima  i nemirom  ... a u daljini nazirete  drugu obalu  tamo teče nestabilno i nestalno  ....  čas  ubrzano i nemirno  a čas  lagano  i vrlo mirno  ....

Sad se već zasigurno pitate  zašto i čemu ovaj obilazak  nečega što je ništa  ... nečega što nema mirisa,  okusa,  zvuka  .... nečega  što u konačnici  MOŽDA  ni ne postoji  .....

Pogledajte  malo bolje  dopustite očima da se priviknu na nesvjetlost ... dopustite sebi da gledate unutarnjim očima ....

... vidite ?

... Da,  neki od vas vide ... neki ljudi  (ne nisu ljudi nego samo ogrnuta ljudska obličja), stoje, sjede, čuće  uz obale  toga što možemo nazvati rijeka  .... svako malo  vidite neki plamičak  kao da netko prekomjerno puši  pa pali cigaretu za cigaretom  ... Da, sad već vidite i neke naznake  onoga što se naziva svjetlošću  ...

Božji pomoćnici, ponekad nestašni  a ponekad nespretni  .... imaju  gomilu svijeća oko sebe  pale svijeće i spuštaju ih u rijeku  bez početka i kraja  ... rijeku bez imena i rijeku  bez  toka .....

Te svijeće su naši životi ...

Neke su velike ... neke su male  neke  su iako još na pola  neizgorene, ugašene  nespretnošću  ili možda zlobom nekog od  pomoćnika ... neke su jednostavno  skoro cijelom dužinom  pljusnule  u vodu  i onda su se gasnule  lagano i mučno  ....

Da, naša svijeća gore negdje  gori  u prostoru  bez neba  u prostoru bez zvuka i prostoru bez prostora .... i pluta  rijekom  života .... svatko od nas ima svoju svijeću  ... i nevjerojatno  ali neke svijeće koje su pale  nepažnjom ili  slučajnošću  se upale  ponovno i puste se još "nizvodno"  da plutaju  do sljedeće prilike  .... do sljedećeg nespretnog pomoćnika ....

Nadate se cijeloga  život da je vaša svijeća jedna od onih stabilnijih  ... ili da  je vaša jedna od onih  koje padnu  ali je podignu i ponovno upale  ....

no ja znam  da moje svijeće gore nema  ... moju svijeću su  po kazni zamjenili  "dušicom" ...

znate li što je dušica  ?  ... lagani komadić metala kroz koji je provučen fitilj ....to ide na okruglu podlogu  od pluta koja ima rupicu u sredini  i onda vam se ta dušica  stavi u čašu  u kojoj  je dio maslinovog ulja  a dio vode  i ta dušica vam gori  tjednima  ... danima ... a čak i onda  kad se potroši još gori satima i stalno je na površini i svoju snagu crpi iz tekućine na kojoj  pluta ... i uvijek se održi na vrhu svakog vala ....

grda kazna ....

Gledajući "sto ljeta široku i tusuć' ljeta duboku"  rijeku  kako je prekrivena  svijećama  i plamičcima, mora da vam  zastaje dah  ... no dišite  duboko dišite jer udišete još uvijek stvarni ovozemaljski zrak, zasićen licemjerjem  i ispušnim plinovima i sjetite se  žalosne činjenice da u proteklih šezdesetak sati (manje od tri dana) 18 (OSAMNAEST) svijeća prerano je ugašeno  ... neke su ugašene  glupošću a neke  nespretnošću ... vjerujem da su tek par njih  dogorjele do kraja  i došle do krajnje stanice života.

Pomislite  na neopravdano  ugašene mlade i malo manje mlade živote  ... pomislite na  ljude koji nikad neće dočekati osmjeh na licima svojih najdražih  ... ljude koji će po zlu pamtiti  malu zemlju za veliki odmor i još veću glupost ....

objavio mrezni pretrazivac u 1. kolovoz 2007 14:28:00 | 2 komentara